Za malo mjesto Predavac sutra je velik dan. Od 16 sati i 30 minuta tamošnji Dinamoće u sklopu šesnaestine finala Hrvatskog nogometnog kupa ugostiti zagrebački Dinamo. Riječ je o mjestu koje se nalazi u općini Rovišće, koje broji malo više od tisuću stanovnika i koje živi za ovu srijedu. Inače, Dinamo Predavac se trenutačno natječe u četvrtom rangu hrvatskog nogometa, odnosno Trećoj NL Sjever.
– Osnovani smo 1957. pod nazivom Bratstvo. Nakon toga je mijenjano ime u Dinamo sedamdesetih godina, upravo zbog toga što na našem području ima jako puno navijača Dinama. Velik dio ljudi koji su vodili klub bili su veliki navijači Dinama, poput recimo mojeg strica kojeg su zvali ‘Charlton’ jer je igrao desno krilo i vrlo često igrao petom. On je jedan od tih osnivača. Bilo je ljudi i entuzijasta koji su živjeli za klub, jer su u mjestu glavna događanja bila povezana s vatrogascima i nogometašima. Klub se vremenom razvijao, s vremenom smo počeli raditi i s mlađim uzrasnim kategorijama – rekao je Prišćan, pa nastavio:
Kakvi su Vam infrastrukturni uvjeti trenutačno?
– Sada je sve u dobrom stanju, napravili smo navodnjavanje i drenažu pa je igralište u relativno dobrom stanju. Sa strane imamo i mali teren 40×20 s umjetnom travom, a ima i nas nekoliko koji smo darovali livadu koju smo imali iza. Uredili smo ju i to nam je sada pomoćni teren koji je u sjajnom stanju. A trenutačno su iza našeg terena građevinski radovi, u vrijednosti od nekakvih 10 milijuna eura. Gradimo hotel, bazene, dvoranu s umjetnom travom i teren s umjetnom travom, dio s ‘work-out’ igralištem, terene za padel, i tako dalje. Dakle, povezano s našim stadionom se stvara jedna nova infrastruktura, to sve ide preko Općine. Nadamo se da ćemo tu razvijati i turizam, i da ćemo pomoći i našim poduzetnicima.
– Po prirodi sam ambiciozan. Bio sam i igrač i sudac, bio sam i sportski direktor, a sada sam i trener i predsjednik županijskog saveza, cijeli moj život se veže za nogomet. Ovo što ste me pitali ste me u srce dirnuli. Malo smo mjesto, nisam siguran da imamo tu moć biti u rangu Bjelovara ili Mladosti. Naš bi prioritet u Predavcu trebao biti da stanemo iza većeg kluba koji bi nas predstavljao. S uvjetima kakvim ćemo imati, mogli bismo organizirati pripreme i kampove. Najiskrenije, stabilizirat ćemo se jer čekamo što nam sve nosi taj novi kompleks pored terena. Što se tiče nekih viših ambicijama, vidjet ćemo što će vrijeme donijeti, a kako će nam se razvijati i djeca u klubu. Naravno, za tu djecu treba trenera, a nedostaje trenera, pogotovo van Zagreba. Postati trener je sve teže, zahtjevi su sve više postroženi, a bez trenera i bez struke se ništa ne može napraviti – poručio je Prišćan, koji ima položenu Uefa Pro licencu za trenera.
Kakvi su igrači u Predavcu? Koje su razine, čime se bave?
– Imamo igrače koji nikada nisu igrali na višoj razini od lokalne. To su najviše naši juniori od kojih su neki na rubu zapisnika za utakmicu. To je takva nervoza, takvo jedno nestrpljenje i uzbuđenje, hoće li biti među 20 u zapisniku ili neće. Igrači pitaju hoće li se imati priliku slikati s Dinamovim igračima, ma to je nešto nevjerojatno. S druge strane imamo i iskusne igrače, recimo vratara koji je dijelio svlačionicu s Nevistićem i vodio ga je Kovačević. Protiv njega sam dvaput vodio utakmicu kao trener, i oba puta me pobijedio nakon izvođenja jedanaesteraca. Imamo i iskusnih i mladih igrača, a imamo i stranca Kamgu. Malo je niži od Dinamovog Kange, a i ima puno više želje za nogomet i život. Neki od naših igrača predaju u školu, kapetan nam radi u uredu u jednom dječjem vrtiću, desni branič radi u komunalnom poduzeću, lijevi branič je student, jedan veznjak nam radi u punionici vode, drugi radi u kafiću, ma ima tu svakakvih zanimanja. Ponekad dolaze umorni sa svojeg posla, ali uredno dođu i odrade trening. Igramo tu ligu najviše za neko zadovoljstvo, ne ciljamo biti prvi, ali je sportski u svaku utakmicu ući tako da pokušaš biti sve bolji.
Kako je uopće danas u Hrvatskoj gurati jednu priču s malim lokalnim nogometnim klubom?
– Od najnižih liga pa sve do drugog ranga, sve što se radi u hrvatskom nogometu je jedan veliki entuzijazam. Nema tu neke koristi, jedino gdje možete imati korist je u prvom rangu, gdje još možete prodati nekog igrača i živjeti od prodaje. Sve ostalo je čisti entuzijazam. Ovdje se nadate da vam neki lokalni poduzetnik ili prijatelj kluba može dati nešto da možete preživjeti; kupiti dresove, dečkima osnovati neke naknade za prijevoz i za igranje. Za to morate biti entuzijasti. Dobro je sad što je drugi rang počeo biti više sufinanciran od Saveza, i što se traži da više mlađih igrača bude u klubovima. To nam još može pomoći u razvoju igrača. Kad se sjetim gdje sam ja igrao u Bjelovaru, treba im svima čestitati na novom stadionu. I u Slavoniji se dosta toga izgradilo. Sve je to za dobrobit hrvatskog nogometa. Savez pomaže i to onda motivira i gradove i općine da se više uključe… (Večernji list/Općina Rovišće)
