Spomen područje Lovas jedno je od nominiranih projekata za najprestižnije europsko priznanje za suvremenu arhitekturu, svojevrsni Oscar arhitektonske scene, EUmies nagradu. Rad potpisuje arhitektonski studio Atmosfera, a s njihove službene stranice smo preuzeli i glavne značajke projekta.
Povezivanjem simboličkog prikaza slavonske oranice s tlocrtno urezanim linijama koje asociraju na latinski križ projekt sadržajno i značenjski ujedinjuje skulpturu i parter u jednu cjelinu. Ova velika pejzažna land art intervencija predstavlja inventivno i suvremeno rješenje koje se stapa s krajolikom udoline. Projekt asocira na brazdu, odnosno bijeli „ožiljak“ na površini hrvatske zemlje, a sam oblik križa na oprost i kršćansku tradiciju Lovasa. Ovaj metaforički ožiljak ostaje kao trajno lokalno obilježje, prepoznatljivo s male i velike udaljenosti.
Prisutnost posjetitelja na spomen-obilježju, otvorenoj šetnici s navedenim imenima svih tragično preminulih i nevinih ljudi dodatno naglašava ogoljelost, izloženost i ranjivost pojedinca u odnosu na tragičnu povijest ove lokacije.
Pomirba, sinergija i pršteća životna energija samih ljudi iz Lovasa toliko je sveprisutna da instantno postaje pokretač pomicanja velikih i bitnih stvari.
“Godine 1991. Domovinski je rat zahvatio veći dio Hrvatske. Među najviše stradalim dijelovima bila su i hrvatska granična područja uz Srbiju. Dana 18. listopada 1991. skupina u kojoj je bio 51 lovaški Hrvat prisilno je, nakon cjelodnevnoga mučenja i zlostavljanja koje su nad njima provodili pripadnici Jugoslavenske vojske i četnika, odvedena na »čišćenje« minskoga polja u selu. Kada je kolona dovedena do minskoga polja postavljenoga na polju djeteline, na izlazu iz sela prema Tovarniku, stražari su svojim uznicima naredili da uđu u polje, uhvate se za ruke i nogama »kose« djetelinu dok su oni, zajedno s cijelom vojnom pratnjom, stajali na odgovarajućoj udaljenosti prijeteći im oružjem. Mine su bile postavljene serijski, u nekoliko redova. Kada bi se aktivirala jedna mina, aktivirao bi se istovremeno cijeli red. U minskome je polju bilo i nagaznih mina. Postavljali su ga stručnjaci iz redova Jugoslavenske vojske. Kako za postavljanje minskoga polja nije bilo nikakva vojnoga opravdanja, može se zaključiti da je bilo postavljeno s ciljem ubijanja i ranjavanja Hrvata. »Košnja« djeteline nogama dovodila je do aktiviranja mina i niza eksplozija, dok su u isto vrijeme četnici i pripadnici Jugoslavenske vojske pucali u leđa preživjelima. Taj događaj nazvan je – Krvava berba grožđa.”, tekst je iz natječaja arhitektonskog studija iz 2019. godine. (L.K., Foto: Atmosfera.hr, Udruženje hrvatskih arhitekata)
