U sklopu 52. Kolonije kipara naivaca u Ernestinovu sredina je doživjela dva posebna događaja koja su još jednom potvrdila zašto je ova manifestacija najvažnije kulturno, ali i društveno okupljanje naselja. Galerija Petar Smajić postala je bogatija za vrijednu skulpturu iz obiteljskog nasljeđa obitelji Cikač. Gospodin Jura Cikač darovao je djelo u čast svoga oca Ivana i djeda Josipa, višestrukih sudionika kolonija, čija su djela, nažalost, nestala u ratnom vihoru.
„Presretni smo što će ova skulptura trajno krasiti naš prostor i podsjećati na njihovu ljubav prema naivi“, istaknula je načelnica Marijana Janušić, zahvalivši obitelji na velikodušnom daru. Posebno je naglasila da dar nije samo kulturno, već i emocionalno nasljeđe koje će trajno obogatiti Ernestinovo. Priča o daru obitelji Cikač ima i neobičan zaplet – upravo ljubav prema konjima spojila je gospodina Cikača i konjogojca Darka Čelika Čarugu, a iz tog prijateljstva rodila se ideja o darivanju.
„Svijet je malen, a ljubav prema tradiciji spaja ljude na najposebniji način“, poručila je načelnica.
Kolonija kipara naivaca, koja već više od pola stoljeća okuplja stvaratelje, ljubitelje umjetnosti i mještane, i ove godine ispisala je još jedno posebno poglavlje u životu. Naime, Ernestinovo je posjetila obitelj Ernestine Klein, žene suosnivača sela, po kojoj ono nosi naziv. Pra-pra-praunuka Ernestine, Alexandra Armstrong, stigla je iz Engleske sa svojom obitelji kako bi vidjela gdje su njezini preci živjeli i stvarali.
„Svake godine na Koloniji dogodi se nešto čarobno, nešto što potvrđuje vrijednost naše tradicije. Ove godine to je bio posjet obitelji žene po kojoj naše selo nosi ime“, kazala je Janušić. Dodala je da je Alexandra Ernestinovo napustila ispunjena i sretna, svjesna da je dio priče koja traje već 160 godina.
Načelnica je podsjetila i na povijest Ernestinova, nastalog na močvarnom tlu koje su doseljenici, predvođeni Hermanom Eisnerom i Juliom Kleinom, mukotrpno pretvorili u plodnu zemlju. U toj je priči posebno mjesto zauzela upravo Ernestina – žena koja je tijekom epidemije kolere brinula o bolesnima, prodavala vlastite stvari kako bi nabavila lijekove i riskirala vlastiti život kako bi spasila druge. U znak zahvalnosti, mjesto je dobilo njezino ime – Ernestinovo.
Danas, na ulazu u selo, stoji velika skulptura posvećena upravo njoj. „To je podsjetnik na požrtvovnost, solidarnost i zajedništvo – vrijednosti koje i danas živimo“, poručila je načelnica. Kolonija kipara naivaca u Ernestinovu tako se još jednom pokazala jao mjesto susreta prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – mjesto gdje darovi, posjeti i priče postaju dio identiteta i ponosa. (Općina Ernestinovo/P.L.)
