Najveće proračunske prihode po stanovniku imale su u 2020. općine Saborsko, Civljane, Ervenik, Perušić.. dok je najveći suficit po stanovniku bio u općinama Promina, Preko, Kaštelir-Labinci, Oprtalj…Marijanci i Velika Ludina imali su najbolji trend rasta ukupnih prihoda i prihoda po stanovniku, u odnosu na 2019. i u odnosu na 2017. godinu. Ukupni prihodi najveći su bili u općinama Medulin, Matulji , Podstrana i Kostrena…, dok su Preko, Medulin, Vir i Nijemci imale najbolji ukupni suficit. Pokazala je to naša analiza napravljena iz nedavno objavljenih podataka Instituta za javne financije.
Prosječni ukupni prihodi svih vrsta lokalnih jedinica u razdoblju 2017. – 2019. imali rastući trend, koji se u 2020. nastavlja samo u županijama, dok se u gradovima i općinama u 2020. ti prihodi smanjuju. Prosječni ukupni prihodi 2020. iznose u općinama oko 13 milijuna kuna. Slično je i s prosječnim prihodima po stanovniku, koji u 2020. bilježe porast samo u županijama, dok u općinama ostaju podjednaki, a u gradovima se smanjuju; u općinama kao i gradovima iznose oko 5.500 kuna.
I prosječni ukupni rashodi su 2020. također porasli jedino u županijama, dok su se u gradovima i općinama zadržali na otprilike razinama iz 2019. No, prosječni rashodi po stanovniku u 2020. su se u općinama smanjili.
Razina prihoda po stanovniku nije se bitno promijenila. U više od 60% gradova i općina i dalje iznose između 3.000 i 6.000 kn, dok se broj onih s prihodima po stanovniku većim od 9.000 kn u 2020. smanjio. Proračuni općina u prosjeku su najuravnoteženiji u odnosu na gradove i županije.
Među općinama s prihodima po stanovniku većim od 10.000 kn, čak 17 od njih 29 smješteno je uz more. No, s vremenom raste i udio općina s najvećim prihodima po stanovniku koje se ne nalaze uz more (za 14% u odnosu na 2019.). Među općinama s prihodima po stanovniku manjim od 3.000 kn, od njih 42 samo se dvije nalaze uz more (Bilice i Dugi Rat).
Velike su razlike između najbogatijih i najsiromašnijih općina. Općina Medulin je i u 2020. ostvarila najveće ukupne prihode (77 milijuna kuna), što je iznos jednak zbroju ukupnih prihoda 24 najsiromašnije općine. Ukupni prihodi deset najbogatijih općina (530 milijuna kuna) jednaki su zbroju ukupnih prihoda jedne četvrtine općina. Najveće prihode po stanovniku 2020. imaju općine Saborsko i Civljane (iznad 26 tisuća kuna), no riječ je o općinama s izuzetno malim brojem stanovnika (387 odnosno 134) i vrlo visokim udjelima državnih ili EU pomoći u prihodima poslovanja (46% odnosno 64%).
Čak 61% općina imaju prihode po stanovniku manje od prosjeka – 5.449 kn. Pet općina (Medulin, Matulji, Podstrana, Kostrena i Viškovo) imaju ukupne prihode veće od 50 milijuna kuna. 38 općina ima prihode po stanovniku više od onih u Gradu Zagrebu (9.064 kn).
Suficit su imale 203 općine.. Po suficitu među općinama vodeća je Općina Preko (12,7 milijuna kuna), a po stanovniku Općina Promina 3.788 kuna.
Po stanovniku najveće prihode su imale općine Saborsko, 26,4 tisuće kuna i Civljane 26 tisuća kuna. Riječ je o općinama s izuzetno malim brojem stanovnika (387 odnosno 134) i vrlo visokim udjelima državnih ili EU pomoći u prihodima poslovanja (46% odnosno 64%). Slijedi općina Ervenik sa 15,8 tisuća, Perušić skoro 15,3 tisuća kuna, Kijevo 13,9 tisuća, Sutivan 13,6 tisuća, Fužine 13, Lovinac 12,9, Sućuraj 12,8 i Kolan 12,6 tisuća kuna. Osim prve općine koja se nalazi u Karlovačkoj županiji, sve ostale su uz obalu.
Najveći proračunski suficit po stanovniku imale su općine Promina s gotovo 3,8 tisuća kuna, Preko 3,1 tisuća, Kaštelir-Labinci 2,7, Oprtalj 2,6, Biskupija 2,2, Unešić 2,1, Kravarsko tek nešto manje, Udbina gotovo 2 tisuće, Lasinja 1,9 i Vir nešto manje.
Što se tiče trenda rasta, prihodi po stanovniku su u 2020. u odnosu na 2019. najviše rasli u općini Marijanci, čak 101 posto, slijedi Velika Ludina s rastom od 92,4 posto, Lumbarda 80,5 posto, Preko 78 posto, Đurmanec 76,3 posto, Budinščina 74,7 posto, Mihovljan 68,2 posto, Klakar 66,9 posto, Perušić 66 i Babina Greda 64,6 posto. I u odnosu na 2017. godinu, prve dvije općine su iste, u Velikoj Ludini prihodi po stanovniku su rasli za 280,6 posto, Marijancima 236,9 posto, nadalje, u Perušiću za 234,8 posto, Rešetarima 233,7 posto, Babinoj Gredi 209 posto, Jagodnjaku 205,2 posto, Cerniku 203,3 posto, Velikom Trojstvu 201,2 posto, Svetom Ivanu Žabno 191,4 posto i Bebrini 189,3 posto.
Najveće ukupne prihode imala je općina Medulin, 77,2 milijuna kuna, Matulji 66,7 milijuna, Podstrana 61,9 milijuna, Kostrena 56,3 milijuna kuna, Viškovo 55,7 milijuna, Vir 47,7, Konavle 44,8 milijuna kuna, Župa dubrovačka 42,2, Dugopolje 38,9 i Čepin 38,2 milijuna kuna. Ukupan suficit najveći je bio u Općini Preko, 12,7 milijuna kuna, Medulinu 8,2 milijuna, Viru 7,8 milijuna, Nijemcima 6,5 milijuna, Vojniću 6,4 milijuna kuna, Poličniku 5,8 milijuna, Brdovcu 5,6 milijuna kuna, Trnovcu Bartolovečkom 5,1, Bebrini 5,08 i Omišlju 5,04 milijuna kuna.
U odnosu na 2019. ukupni prihodi su najviše rasli u općinama Marijanci 97,9 posto, Velika Ludina 91,1 posto, Lumbarda 82,8 posto, Preko 78,2 posto, Đurmanec 74,7 posto, Budinščina 72,5 posto, Klakar 66,1 posto, Mihovljan 65,4, Legrad 61,5 i Babina Greda 61 posto rasta. U odnosu na 2017. godinu ukupni prihodi su najviše rasli u općinama Velika Ludina 268,3 posto, Marijanci 221,8 posto, Rešetari 213,2 posto, Perušić 202,4 posto, Veliko Trojstvo 195,4 posto, Jagodnjak 1902, Babina Greda 184, Cernik 181,6, Sveti Ivan Žabno 179,8 i Bebrina 174,3 posto.
Kako objašnjavaju u Institutu za javne financije, prilikom tumačenja financijskog stanja općina i gradova treba biti oprezan, budući da mnoge općine i gradovi u pojedinoj godini imaju visok udio državnih i/ili EU pomoći u ukupnim prihodima poslovanja. Isto tako općine i gradovi s najvećim prihodima po stanovniku koji se ne nalaze uz more imaju znatno veći udio pomoći od onih uz more. Svakako treba imati na umu da veći udio državnih i/ili EU pomoći nužno ne znači i slabiji fiskalni kapacitet lokalne jedinice. Pojedine općine i gradovi, što je pohvalno, iskorištavaju više EU sredstava od drugih pa za detaljniju analizu treba odvojeno promatrati različite vrste pomoći.
Kako zaključuju autori osvrta, zbivanja tijekom 2020. (posebice pandemija i njene posljedice) negativno su utjecala na proračune lokalnih jedinica i rezultirala su padom prosječnih ukupnih prihoda i rastom prosječnih deficita. Valja se nadati, dodaju, kako će ova kratka analiza potaknuti javnost da dodatno prouči bogate baze podataka Ministarstva financija i svojih lokalnih jedinica te se detaljnije informira o prikupljanju i trošenju novca iz lokalnih proračuna, zatim potaknuti Ministarstvo financija da, uz podatke koje već objavljuje, počne objavljivati i strojno čitljive baze proračuna lokalnih jedinica koje uključuju i njihove proračunske korisnike te godišnja financijska izvješća svih pravnih osoba u (su)vlasništvu lokalnih jedinica kao i ustanova koje su one osnovale, s objašnjenjima obuhvata, metodologije, lomova u nizovima podataka i redovnim ažuriranjem tih baza te da će biti korisna u neophodnim reformama za ostvarivanje
funkcionalne i održive lokalne samouprave, posebice sada kad se taj cilj nameće i Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021. – 2025.
Navode i kako zbog pandemije i razarajućih potresa u Zagrebu i na Banovini 2020. su obilježili nezapamćeni pritisci na javne financije uslijed kojih su posljedično na svim razinama vlasti znatno povećani deficiti. Prema podatcima Ministarstva financija, u 2020. je ukupni deficit proračuna opće države, po nacionalnoj metodologiji proračunskog plana, iznosio 25,4 mlrd. kn (6,8% BDP-a), a deficit proračuna lokalnih jedinica 3,2 mlrd. kn (0,9% BDP-a). Za usporedbu, 2019. je ukupni suficit proračuna opće države iznosio 641 mil. kn (0,2% BDP-a), a deficit proračuna lokalnih jedinica 1,4 mlrd. kn (0,4% BDP-a).
Drugo, zbog različitih nadležnosti za prikupljanje prihoda i pružanje javnih dobara i usluga, ne mogu se uspoređivati iznosi prihoda, rashoda, deficita/suficita svih lokalnih jedinica, već samo općina s općinama, gradova s gradovima i županija sa županijama. Treće, brojne lokalne jedinice ne prikupljaju prihode i ne stvaraju rashode samo putem svojih proračuna, već i preko svojih proračunskih korisnika (vrtića, škola, muzeja, bolnica, itd.), te preko pravnih osoba čiji su većinski vlasnici ili suvlasnici i ustanova kojima su osnivači. Stoga sâm proračun ne mora pokazivati cjelovito i stvarno financijsko stanje lokalne jedinice. Drugim riječima, za detaljniju analizu financijskog stanja lokalnih jedinica neophodna je i analiza financijskog stanja njihovih proračunskih korisnika, pravnih osoba čiji su većinski vlasnici ili suvlasnici i ustanova kojima su osnivači. No, ti podatci nisu javno dostupni pa se ova analiza temelji isključivo na proračunima lokalnih jedinica, tj. na jedinoj dostupnoj bazi podataka Ministarstva financija.
Četvrto, visoki prihodi ne moraju značiti i dobro poslovanje ili održivo upravljanje javnim financijama, jer znatan dio prihoda može dolaziti od raznih vrsta pomoći. Zbog toga je, objašnjavaju, osim same visine, neophodno analizirati i strukturu prihoda pojedine lokalne jedinice. Jedino se tako mogu dobiti odgovori na brojna ključna pitanja. Koliki su, primjerice, prihodi od pomoći i koliki je njihov udio u ukupnim prihodima? Tko financira te pomoći (država i/ili EU)? Jesu li te pomoći jednokratne ili se iz godine u godinu ponavljaju? Služe li financiranju tekućeg poslovanja ili kapitalnih projekata? Osim toga, kad je riječ o prihodima po stanovniku, valja gledati koliki je ukupni broj stanovnika, jer često općine s najmanjim brojem stanovnika,
zbog velikih iznosa pomoći, imaju i najveće prihode po stanovniku.
Peto, visoki proračunski deficit lokalne jedinice (ukupni ili po stanovniku) nužno ne odražava i lošu financijsku sliku. Za kvalitetnu ocjenu stanja lokalne jedinice neophodno je detaljnije istražiti ključne proračunske dokumente i utvrditi uzrok i način financiranja deficita. Naime, deficit, primjerice, može nastati i zato što se lokalna jedinica zadužila kako bi financirala kvalitetni kapitalni projekt koji će u budućnosti pozitivno utjecati na lokalni razvoj i povećanje lokalnih prihoda. (L.K.)
