Prosječni ukupni prihodi porasli su lani u općinama u odnosu na godinu prije za 11,7 posto, a rastu posljednjih godina i prihodi po stanovniku. Proračuni općina u prosjeku su najuravnoteženiji. Razlike između najbogatijih i najsiromašnijih su velike. Općina Medulin ostvarila je najveće ukupne prihode i u 2021. i u 2022., a iznos iz 2022. jednak je zbroju ukupnih prihoda 26 najsiromašnijih općina. Ukupni prihodi devet najbogatijih općina u 2022. jednaki su zbroju ukupnih prihoda jedne četvrtine, odnosno 107 općina. Među općinama s prihodima po stanovniku većima od 10.000 kn, u 2022. čak 57 od njih 63 smješteno je uz more (2021. bile su 42 od 45).
U razdoblju 2014. – 2022. ukupni prosječni prihodi i rashodi svih lokalnih jedinica rasli su iz godine u godinu, osim tijekom 2015. i 2020. godine. Sve je veći udio gradova i općina s višim, a sve manji onih s nižim prihodima po stanovniku. Izuzevši općine koje su u čitavome tom razdoblju u prosjeku imale uglavnom uravnotežene proračune i županije koje su u prosjeku imale stalni trend rasta suficita, gradovi su se izvukli iz turbulentnih deficita i 2022. sve su
vrste lokalnih jedinica u prosjeku bile u suficitu, zaključak je analize Instituta za javne financije, odnosno autora autora Mihaele Bronić, Katarine Ott, Simone Prijaković i Branka Stanića.
Analiza obuhvaća prihode i rashode, bez primitaka i izdataka. Prihodi i rashodi odnose se na poslovanje te prodaju i nabavu nefinancijske imovine (npr. zemljišta, građevinskih objekata, koncesija, prijevoznih sredstava itd.), a primitci i izdatci na financijsku imovinu, uzimanje, davanje i otplate zajmova.
Osnovna kretanja ostvarenja proračuna svih lokalnih jedinica 2014. – 2022. (u mil. kn)
Prosječni ukupni prihodi svih vrsta lokalnih jedinica zadnjih se godina neprestano povećavaju, pa su tako, primjerice, 2022. u odnosu na 2021. u županijama porasli 12,6 %, gradovima 14,2 %, općinama 11,7 % . I prosječni prihodi po stanovniku neprestano se povećavaju. Pritom su iz godine u godinu najviši u gradovima, slijede ih općine, dok su u županijama znatno niži. Primjerice, 2022. u odnosu na 2021. u županijama su porasli 11,8 %, gradovima 12,7 %, općinama 10,8 %.
Rashodi (prosječni ukupni i po stanovniku) iz godine u godinu također se povećavaju, osim 2022. u općinama. Prosječni rashodi po stanovniku iz godine u godinu najviši su u gradovima, slijede ih općine, dok su u županijama znatno niži.
Razina prosječnih prihoda po stanovniku nije se bitno promijenila. U županijama već godinama iznose manje od 2.000 kn, no u gradovima i općinama prosječno su bitno viši. Zadnjih se nekoliko godina ipak smanjuje udio općina i gradova s prihodima manjim od 6.000 kn, a raste udio onih s prihodima višim od toga iznosa.
Proračuni općina u prosjeku su najuravnoteženiji, dok je situacija s gradovima i županijama bitno drukčija. Županije su od deficita 2019. prešle u stalno rastući suficit, dok su gradovi jedini krizu 2020. prošli s deficitom, da bi u 2022. ostvarili suficit.
U razdoblju 2019. – 2021. Grad Zagreb ostvarivao je velike deficite, a u 2022. veliki suficit, što je znatno utjecalo na prosječan suficit/deficit gradova.
Među općinama s prihodima po stanovniku većima od 10.000 kn, u 2022. čak 57 od njih 63 smješteno je uz more (2021. bile su 42 od 45).
Među općinama s prihodima po stanovniku manjim od 3.000 kn, u 2022. od njih devet samo se jedna nalazi uz more (Pojezerje), a 2021. bile su 4 od 30 (Dugi Rat, Karojba, Dicmo i Škabrnja).
Među gradovima s prihodima po stanovniku većima od 10.000 kn, u 2022. čak 19 od 22 nalazi se uz more (2021. bilo ih je 14 od 16).
No pri tumačenju financijskoga stanja općina i gradova treba biti oprezan jer mnogi znaju u pojedinoj godini imati visok udio državnih i/ili pomoći EU-a u ukupnim prihodima poslovanja. Isto tako općine i gradovi s najvećim prihodima po stanovniku koji se ne nalaze uz more često imaju znatno veći udio pomoći od onih uz more. Svakako treba imati na umu da veći udio državnih i/ili pomoći EU-a nužno ne znači i slabiji fiskalni kapacitet lokalne jedinice jer neke od njih, što je pohvalno, iskorištavaju više sredstava EU-a od drugih, pa bi za detaljniju analizu trebalo proučiti i različite vrste pomoći.
Razlike između najbogatijih i najsiromašnijih općina stvarno su velike. Općina Medulin ostvarila je najveće ukupne prihode i u 2021. (82,4 mil. kn) i u 2022. (98,2 mil. kn), a iznos iz 2022. jednak je zbroju ukupnih prihoda 26 najsiromašnijih općina. Ukupni prihodi devet najbogatijih općina u 2022. (622 mil. kn) jednaki su zbroju ukupnih prihoda jedne četvrtine, odnosno 107 općina. Najveće prihode po stanovniku (više od 20.000 kn) 2021. imale su općine Perušić i Bale-Valle, no 2022. nijedna nije dostigla te brojeve, a najviši iznos ostvarila je općina Karlobag (više od 19.000 kn).
Dok je 2021. čak 30 općina imalo prihode po stanovniku niže od 3.000 kn, 2022. bilo ih je samo osam. U objema su godinama najniže prihode imale općine Đurmanec i Orehovica (2021. čak manje od 2.500 kn).
Otprilike dvije trećine gradova i općina ostvaruju prihode po stanovniku niže od prosjeka općina (5.949 kn) i gradova (6.603 kn) u 2021. te općina (6.594 kn) i gradova (7.440 kn) u 2022.
Ukupni prihodi Grada Zagreba (9,1 mlrd. kn) 2022. bili su jednaki zbroju ukupnih prihoda čak 119 gradova s najnižim ukupnim prihodima, odnosno činili su više od dvije trećine ukupnih prihoda svih 128 gradova u 2022. Slični su omjeri bili i 2021., samo s nižim iznosom (8 mlrd. kn)
S ukupnim prihodima manjim od 20 mil. kn 2021. bilo je deset gradova, a 2022. samo četiri (Vrlika, Čabar, Klanjec i Stari Grad).
Na drugoj se strani nalaze bogate općine – pet općina u 2021. i 11 u 2022. ima ukupne prihode veće od 50 mil. kn. U 2022. ističu se Medulin (98,2 mil. kn), Podstrana (78,7 mil. kn), Viškovo (74,9 mil. kn), Kostrena (69,4 mil. kn) i Matulji (66,8 mil. kn).
Godine 2022. 39 općina i 12 gradova imalo je prihode po stanovniku više od onih u Gradu Zagrebu (11.832 kn). Slično je bilo i 2021. (36 općina i 11 gradova).
Lokalne jedinice posebice se razlikuju po broju stanovnika. U 2022. čak je 57 općina imalo manje od tisuću stanovnika (najmanje – Civljane 173, Kijevo 271 i Lanišće 273), dok je pet općina (Viškovo, Nedelišće, Podstrana, Matulji i Brdovec) imalo više od deset tisuća stanovnika (Viškovo čak više od 16 tisuća). S druge je strane više od polovine gradova (71) imalo manje od 10 tisuća stanovnika (Komiža, Vrlika, Hrvatska Kostajnica i Vis čak manje od dvije tisuće).
Više od dvije trećine lokalnih jedinica 2022. ostvarilo je suficit (16 županija, 78 gradova i 295 općina). Najviše suficite (u mil. kn) ostvarili su vodeći gradovi Zagreb (1.132,4), Rijeka (146,2) i Split (101,9), Istarska županija (58,5) te Općina Medulin (23,1). Po visini deficita (u mil. kn) ističu se Grad Varaždin (47,3), Osječkobaranjska županija (36,6) te Općina Privlaka (u Zadarskoj županiji) (9,3). Kada je riječ o suficitu po stanovniku 2022., među gradovima
apsolutno vodi Hrvatska Kostajnica (11.730 kn), a slijede Komiža (6.151 kn) i Novalja (5.857 kn). Među općinama vode Brtonigla Verteneglio (8.635 kn), Fažana-Fasana (5.958 kn) i Gola (5.645 kn). Najveće deficite po stanovniku imali su gradovi Vis (4.865 kn) i Orahovica (4.210 kn) te općine Privlaka (u Zadarskoj županiji) (4.354 kn) i Zadvarje (4.198 kn). Kao što je naprijed istaknuto, županije imaju vrlo uravnotežene proračune, pa se nijedna ne ističe ni po suficitu ni po deficitu po stanovniku
Iznosi se i nekoliko elemenata koji su utjecali na proračune prethodnih godina.
Prvo, kako se navodi, pandemija i potresi u Zagrebu i na Banovini 2020. izazvali su nezapamćene pritiske na javne financije uslijed kojih su na svim
razinama vlasti, pa tako i na lokalnim, 2020. bili znatno povećani deficiti. Ukupni je deficit lokalnih jedinica i njihovih izvanproračunskih korisnika, prema nacionalnoj metodologiji računskoga plana, u 2020. iznosio 3,2 mlrd. kn, no bio je to kratkotrajan šok jer je već u 2022. ostvaren suficit od 2,8 mlrd. kn
Drugo, zbog različitih nadležnosti za prikupljanje prihoda i pružanje javnih dobara i usluga, ne mogu se uspoređivati iznosi prihoda, rashoda, suficita/deficita svih lokalnih jedinica, već samo općina s općinama, gradova s gradovima i županija sa županijama.
Treće, brojne lokalne jedinice ne prikupljaju prihode i ne stvaraju rashode samo putem proračuna već i preko svojih proračunskih korisnika (vrtića, škola, muzeja, bolnica itd.), izvanproračunskih korisnika (npr., županijske uprave za ceste) te preko pravnih osoba čiji su većinski vlasnici ili suvlasnici i ustanova kojima su osnivači.
Stoga sâm proračun ne mora pokazivati cjelovito i stvarno financijsko stanje lokalne jedinice. Drugim riječima, za detaljniju analizu financijskoga stanja lokalnih jedinica neophodna je i analiza financijskoga stanja njihovih proračunskih i izvanproračunskih korisnika, pravnih osoba čiji su većinski vlasnici ili suvlasnici i ustanova kojima su osnivači.
Četvrto, visoki prihodi ne moraju značiti i dobro poslovanje ili održivo upravljanje javnim financijama jer znatan dio prihoda može dolaziti od raznih vrsta pomoći. Zbog toga je, osim same visine, nužno analizirati i strukturu prihoda pojedine lokalne jedinice. Jedino se tako mogu dobiti odgovori na brojna ključna pitanja. Koliki su, primjerice, prihodi od pomoći i koliki je njihov udio u ukupnim prihodima? Tko financira te pomoći (država i/ili EU)? Jesu li te
pomoći jednokratne ili se iz godine u godinu ponavljaju? Služe li financiranju tekućega poslovanja ili kapitalnih projekata? Osim toga, kada je riječ o prihodima po stanovniku, valja gledati koliki je ukupni broj stanovnika jer često općine s najmanjim brojem stanovnika, zbog velikih iznosa pomoći, imaju i najveće prihode po stanovniku. Jednako tako ni povremeno visoki rashodi ne moraju značiti loše poslovanje ili neodrživo upravljanje javnim financijama
jer lokalne jedinice mogu, pa i moraju, ulagati u nove projekte (npr., gradnju ili održavanje škola, vrtića, lokalnih cesta, odlagališta otpada i sl.).
Peto, visoki proračunski deficit lokalne jedinice (ukupni ili po stanovniku) ne odražava nužno i lošu financijsku sliku. Za kvalitetnu ocjenu stanja lokalne jedinice neophodno je detaljnije istražiti ključne proračunske dokumente i utvrditi uzrok i način financiranja deficita. Deficit, primjerice, može nastati i zato što se lokalna jedinica zadužila kako bi financirala kvalitetan kapitalni projekt koji će u budućnosti pozitivno utjecati na lokalni razvoj i povećanje lokalnih
prihoda.
Pregled prihoda, rashoda i suficita/deficita svih lokalnih jedinica može se vidjeti u Excel tablici. (L.K.)
