U našem serijalu ‘Drugo lice’ donosimo priče o gradonačelnici(a)ma i načelnici(a)ma privatno – čime se bave u slobodno vrijeme, koji su im hobiji i interesi, što ih zanima i ispunjava, kako balansiraju poslovni i privatni, obiteljski život. Ovotjedni gost, ustvari gošća, nam je načelnica Ernestinova…

Mlada, pametna, sposobna i lijepa….

Tako je opisuju znanci i sumještani. Pa, zašto im ne vjerovati?

Marijana Junušić, sada već u drugom mandatu obnaša dužnost načelnice Općine Ernestinovo, prvi puta je na lokalnim izborima slavila 2017. da bi sredinom prošle godine brojem glasova samo potvrdila nastavak dotadašnjeg rada.

Rođena 15. lipnja 1982. u Osijeku, živi  i radi naravno u Ernestinovu, udana, majka tri kćeri, završila je poslijediplomski specijalistički studij „Organizacija i management“ na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, gdje je prošla i stručno usavršavanje za projekt managera „Upravljanje projektnim ciklusom“, a prije stupanja na dužnost načelnice dugi niz godina  radila je u privatnom sektoru, na području različitih društvenih djelatnosti, kao i na području građevinarstva.

Ima dugogodišnje iskustvo u rukovođenju i organizaciji poslovanja, pisanju, pripremi i provođenju projekata financiranih iz nacionalnih sredstava i fondova EU. Provodila je i surađivala na mnogobrojnim projektima, a trenutačno provodi brojne kapitalne, infrastrukturne, društvene, kulturne projekte i projekte socijalne komponente osobitog značaja za Ernestinovo.

Dovoljno je spomenuti kako su u protekle četiri godine  u toj maloj slavonskoj općini, uvelike unaprijedili komunalni standard, demografsku i socijalnu sliku, pripremili ukupno preko 50 projekata, pokrenuli pravi investicijski boom vrijedan 90 milijuna kuna povučenih bespovratnih sredstava i u protekloj godini povećali  zaposlenost  u Ernestinovu za gotovo 40 posto što ih na koncu svrstava u sam vrh po rastu broja zaposlenih među hrvatskim općinama.

Članica je LAG-a Vuka- Dunav, Urbane aglomeracije Osijek, Skupštine Vodovoda Osijek d.o.o., Županijskog odbora HDZ-a Osječko-baranjske županije i Županijskog odbora Zajednice žena Katarina Zrinski HDZ. No, tko je Marijana Junušić, izvan radnog vremena?

-Majka sam tri kćeri, supruga, sestra dvojici braće, tipična žena sa sela. Po prirodi sam komunikativna, društvena,  dosta nemirna duha i vedra. Haha… – kaže nam nasmijana i opisuje sebe općinska načelnica.

Kako provodi slobodno vrijeme, koji su joj hobiji i interesi, otkriva…

-Heh, slobodno vrijeme  provodim u najvećoj mjeri aktivno s obitelji u prirodi ili u našem dvorištu te u društvu dobrih prijatelja, uz domaća spremljena jela iz krušne peći ili kotlića. Volim planinariti, šetati šumom,  upoznavati različite kulture i običaje, obilaziti stare gradske jezgre, utvrde, kaštele i uvijek se uputiti na neko drugo, novo i za mene neotkriveno mjesto.   Nisam od onih koji se vraćaju na iste destinacije, uvijek me vuku neki novi putevi i neistražene mjesta- priča nam.

Po prirodi je, tvrdi, nemirna duha i dosta hiperaktivna, stoga i najviše uživa u aktivnom turizmu, kao i različitim srodnim aktivnostima, poput zip-line, orijentacijskog planinarenja, adrenalinskog parka, raftinga, veslanja i slično.

-Volim i starine koje pronalazimo na okolnoj auto tržnici, često  ih zajednički restauriramo i njima upotpunjujemo kuću i dvorište. Obožavam peći, a još više jesti kolače i torte, čitati knjige i različitu stručnu literaturu te – kopati u vrtu… Pitate, kako to sada uopće uklapam ili planiram uklopiti s načelničkim obvezama? Teško, ali ipak nekako.  Zbog veoma pretrpanog poslovnog rasporeda ostaje mi jako malo vremena za obitelj i sebe, no trudim se svaki trenutak iskoristiti u potpunosti kako bih nadoknadila dragocjene trenutke i provela ih sa svojim najmilijima – pojašnjava Marijana.

A kako spaja načelnički posao s nabrojanim? Koji je trik, “nosi li posao doma” ili ostavlja, barem nastoji ostaviti, posao s druge strane izlaznih vrata?

-Biti načelnik u maloj sredini poput naše općine donosi sa sobom određene prednosti, ali i nedostatke. Gotovo svi se poznajemo, tako da se najčešće i odlasci u park s djecom ili na sladoled pretvore u vrijeme gdje vas uvijek netko nešto želi upitati. Stoga je teško do kraja razdvojiti posao od svakodnevice, no trudim se razdvojiti ga kad god je to moguće. Zbog opsežnosti posla i velikog broja projekata koje provodimo u općini sav posao ne stane u 8 redovnih radnih sati, tako da dnevno prosječno radim između 10-12 h, a često dokumentaciju i laptop nosim sa sobom kući, pa čitam i radim kad svi odu spavati. Nastojim da obitelj u što manjoj mjeri osjeti moju odsutnost i trudim se svaki slobodan trenutak posvetiti njima.

Kako se, inače, rješava stresa?

-Huh! Stresa se rješavam provodeći vrijeme aktivno u prirodi, spremajući kuću uz glazbu ili u dvorištu, obavljajući vrtlarske poslove, kopajući vrt i cvjetnjake.  No, moram priznati, najbolji lijek za mene je čokolada, od malena – priznaje nam iskreno uz široko smiješak mlada načelnica Ernestinova.

Kako se i čime, opušta, kada dođe obitelji nakon uredskog posla…

-Često se opuštamo uz večeru, kada između sebe podijelimo svakodnevne dogodovštine i uz neizostavno maženje i igru s djecom. Moju obitelj čine tri kćeri, Korina (16),  Ivona (12), Nina (9.) i suprug Romeo – nabraja ne tako davno odlična i perspektivna košarkašica.

Danas o rekreaciji i sportu, razmišlja tek u rijetkim slobodnim radnim trenucima.

-Da. Istina. Kao tinejdžerica sedam godina sam trenirala košarku i igrala u KK „Mursa“, u prvoj hrvatskoj košarkaškoj ligi žena. Kroz navedeno razdoblje kao ekipa smo osvajale 4-5 mjesto na nacionalnoj ljestvici, a na juniorskom prvenstvu smo osvojili drugo mjesto i pripadajuću srebrnu medalju PH.  S 18 godina sam prestala trenirati, i upisala fakultet. Nakon košarke povremeno sam se bavila rekreativno plesom, boksom i fitnesom, što bih voljela češće i sada, no ne uklapa se u moje svakodnevne obveze – povjerava nam.

Tv? Koliko uz televizor provodite vremena, što i zašto najradije pogledate na malim ekranima…..

-Moram priznati, jako rijetko gledam TV, ponekad ga danima ni ne upalim, a najviše volim pogledati dokumentarni ili romantični film.

A društvene mreže, facebook, instagram… ?

-Od društvenih mreža posjedujem samo facebook i koristim ga isključivo u poslovne svrhe. Trudim se na njemu provoditi što manje vremena, objavljujući aktualnosti iz naše zajednice. Dnevno na njega utrošim 20-ak minuta.

… novine, portali… 

-Novine i portale ne pratim, i ne čitam, odnosno to činim vrlo rijetko.

… čitanje knjiga, volite li kazalište i kino, najdraža knjiga, najdraži film…

-Obožavam čitati knjige, a najdraža mi je Starac i more, knjiga koju sam pročitala još u djetinjstvu, no duboko se urezala u mene. Volim ići i u kazalište, no ono dječje. Najdraži film – Zameo ih vjetar.

… koncerti eventualno, koja glazba Vas najviše opušta…

-Koncerte posjećujem jedino u sklopu manifestacija. Volim domaću glazbu, klape, Matka Jelavića, Tomislava Ivčića, Četiri tenora, Marka Škugora, Doris i da… da ne zaboravim, obožavam plesati…

…druženje s prijateljima, ostane li vremena…

-S prijateljima obično pripremamo tipična slavonska i zagorska jela, kod nas kući ili kod njih, a isto tako s prijateljicama obožavam otići u šetnju ili na kolač. Ne ostane onoliko vremena koliko bih željela za druženje s njima, no zato uvijek iskoristim vožnju autom do neke destinacije i zvučnik kako bismo se barem čule telefonski i prepričale si novosti.

Gdje i kako provodite vikende?

-Vikende često provodimo u prirodi, odlazeći uvijek na neko novo mjesto u okolici, ali često posjećujemo i Osijek koji nudi mnoštvo različitih ruta za šetnju. Volim šetati i u selu u kojem živim, Ernestinovu. Ernestinovo je ruralno selo s mnoštvo poljskih puteva, a uz njegov rub se proteže rijeka Vuka i oborinski kanali koji su iznimno lijepa mjesta za istraživanje i šetnju.

A godišnji odmor, kako stojite s tim?

-Godišnji koristim isključivo preko ljeta, kada s obitelji na tjedan dana odlazim na more. Gdje? To Vam ne mogu otkriti, jer posljednjih par godina ne planiramo unaprijed, već taj dan sjednemo u auto, odredimo neko šire područje i uputimo se na more, pa završimo gdje nam se svidi. Ostanemo svega 5-6 dana, svaki dan na istoj plaži, no svako popodne u drugom mjestu ili gradu obilazeći znamenitosti i posebnosti tog kraja. Što se tiče kontinenta, obožavam planinska i brdska područja, osobito Zagorje, no takve izlete prakticiramo nekoliko puta godišnje na samo jedan dan, vikendom. Zašto uvijek drugo mjesto? Nemiran i istraživački duh ne drži jedno mjesto:))

I kućni ljubimci su dio Vašeg doma?

-Imamo kućne ljubimce, no budući da živimo na selu, oni žive na dvorištu. Imamo jednog psa, Gunga,  između 6-14 mačaka godišnje,  a od domaćih životinja držimo patke i koke – dodaje Marijana.

A što Vam još eventualno predstavlja užitak, da nismo spomenuli u prethodnim pitanjima? Ili čak… da možda nismo ni znali…?

-Ovisna sam o slatkom, uživam u hrani i u razgovorima sa svojom mamom, provodeći vrijeme u kući u kojoj sam odrasla. Baka je u mirovini i kuha preko tjedna, jer živimo u istom kućanstvu, a ja preuzimam kuhanje vikendom. Slastice su moj veliki porok. Jednostavno im ne mogu odoljeti. Obožavam čokolade, čokoladne kolače i torte, jaffa kekse, napolitanke, gumene bombone, ma sve. Za mene, ne postoji previše čokolade u kolaču:).

Naposljetku,  kako Vam u nekom prosjeku prođe dan nakon napornog posla…

-Nakon posla, prvo obrok, jer budem neizdrživo gladna, pa pregledam zadaću i pomognem djeci u onim zadacima u kojima su zapeli. Nakon domaće zadaće, idu kućanski poslovi i večera. Ponekad odigramo društvenu igricu, kartamo ili se družimo uz razgovor – otkriva nam općinska načelnica Ernestinova. (Pero Livajić)

Kad čuje klapu Rišpet pojača glazbu do kraja i „vrišti“ skupa s njima!

 Ima li Marijana Junušić neki nadimak (obiteljski, vlastiti)? Kako Vas zovu i prepoznaju prijatelji, dobri poznanici… Ako ima, zašto baš taj?

-Kao maloj, obiteljski nadimak mi je bio Nana, budući da mi brat nje mogao izgovoriti ime Marijana. U košarkaškoj ekipi nadimak mi je bio Pipi, jer sam se na jednom  treningu pojavila – s kikicama. Od tada mi trener nije dao da ih skinem, i naravno, nadjenuo mi je nadimak koji je cijela ekipa odmah prihvatila. U današnje vrijeme me svi zovu samo imenom.

Najdraži pjevač (pjevačica), glazbena skupina, pjesma… zašto baš oni?

-Najdraža glazbena skupina mi je klapa Rišpet, a pjesma, njihova „Da se stisne tilo“ i  Ivčićeva „Otrov s tvojih usana“. Zašto baš oni? Jednostavno, srce mi zaigra kad ih čujem, pojačam glazbu do kraja i „vrištim“ skupa s njima, pri čemu svi ostali u kući zatvaraju vrata:))

Omiljeni nogometni i košarkaški klub? Ako ima…

-Nogomet i općenito sport obožavam gledati, no nemam omiljeni klub. Kao lokal patriota podržavam NK „Osijek“.  Iako sam košarku obožavala i živjela za nju, više ju ne pratim otkako sam prestala igrati.

Moto: Ako sjajiš sjajno je, ako mračiš mračno je… Dakle, do tebe je!

Najsmješnija situacija koju je doživjela, u kojoj se sama našla, bilo kada (ili više njih)? Bilo kao načelnica, bilo izvan načelničke dužnosti…

-Hm. Bilo ih je jako puno…. Nećemo o tome…

Najveći strah? Čega se plaši?

-Ostati bez voljene osobe, no život nam i to stavlja na put…

Životni moto…

-Ako sjajiš sjajno je, ako mračiš mračno je… Dakle, do tebe je!